Knjigom u glavu – invazija MMA literature

Knjigom u glavu – invazija MMA literature
autor: Velimir Grgić12.03.2012Kolumne
Knjiga je jedno vrijeme bila u modi. Barem su tako tvrdili oni koji su je prije nekoliko godina lansirali na kioske za tridesetak kuna pa maestralnim ekonomskim potezom igranja iracionalne konkurencije demolirali kompletan izdavački sustav te zadali nebrojene nevolje onima koji su izdavali knjige mimo igara moćnih konglomerata za prodaju papira.

Onda je knjiga ispala iz mode.

Velimir Grgić - novinar, pisac, renesansni čovjek. Kad ne sjedi za tastaturom, trenira - u životu se pomalo bavio karateom, nešto više boksom pa opet pomalo MMA-om, a trenutno je na prisilnom sportskom bolovanju, sustavno polomljen i friško operirane kralježnice.
Ali cijelo to vrijeme, neovisno o kampanjama novinskih magnata i usporedo sa zastrašujućim brojkama o sveopćoj, ne samo hrvatskoj, već globalnoj retardaciji, knjiga je bila u središtu brojnih fenomena – bila ona u trendu ili ne, čitalo ukoričenu literaturu samo deset ili pedeset posto stanovništva, knjiga je lansirala sve od fenomena idiotskih 'žutih' biografija preko prodaje Nietzschea i Dostojevskog na kioscima, odmah do čipsa, cigareta i novog broja Cosmopolitana, pa sve do korištenja romana kao predložaka za hit filmove i serije te fenomena .epuba, koji je knjige pretvorio u pogon novih tehnologija pa nakon Amazonovog Kindla pokazao da se, usporedo s posjedovanjem nekog od brojnih 'padova' na tržištu', knjiga može digitalizirati i čitati brže, bolje i praktičnije od nekadašnjeg .pdf piratluka.

Na kraju krajeva, u eri u kojoj 'nitko više ne čita' dogodili su se 'Harry Potter' i 'Sumrak' – neki od najčitanijih i najprodavanijih knjiških fenomena novije povijesti pa čak i naša Nives, čija se 'Gola istina' prodala u oko 50.000 primjeraka više od prosječne knjige u Hrvatskoj.

A čak i ako uzmemo u obzir da su to neočekivani, ezoterični fenomeni u ubrzanoj eri NE-čitanja bilo čega osim SMS-a i 140 znakova Twittera pa prihvatimo li to da čak i oni koji su imali navike čitati, sada čitaju samo e-mailove u pauzama za ručak neofeudalnog uredskog maltretiranja – onda bi literatura namijenjena onima koji 'nikada nisu ni čitali' trebala definitivno biti potpuni komercijalni, ako već ne i autorski promašaj, zar ne?

Predrasude su zajebana stvar. Kada sam ja, prije sada već pa osam godina, objavio svoju drugu knjigu 'Ritam & rima', zbirku eseja o 'urbanoj glazbi' namijenjenu kvaziakademskim analizama glazbenih žanrova kao što su hip hop, R&B, grime i dancehall, mnogi su govorili da je riječ o sjajnoj ideji koja se unatoč tome nikada neće dobro prodati, zato što publika koja sluša hip hop, R&B, grime i dancehall ne samo da nije zainteresirana za akademiju, već u životu ne čita ništa osim sažetaka lektira na Webu, nužnih za ispravljanje jedinica iz Hrvatskog.

Zamislite onda samo kakve se predrasude vrte oko MMA-a i čitalačkih navika onih koji se bore, ali i gledaju borbe u kavezu i oko njega?

Ipak, fenomen MMA literature na američkom je tržištu bio i ostao ravan bljesku celebrity literature u Hrvatskoj, samo produžen na cjelovečernji stroboskopski tulum – onako kako su razne i razni Celzijusi, Yoovi, Bubičići, Gotovčevi i Modni Mačci osvajali hrvatsko trash tržište pisane riječi, tako su američki fajteri nokautirali domicilnu scenu sportske literature, ali i zadržali se na njezinom tronu. U zadnjih nekoliko godina, kako je MMA krenuo u svoje džingiskanovsko osvajanje mainstreama, scena nas je napala s papirnatim iznenađenjima namijenjenima kontemplaciji u hladovini plaže ili kauča toplog doma zatrpanog snijegom. I pri tome ne govorimo samo o 'uradi sam' tutorialima za one koji misle da se borilačke vještine mogu naučiti s papira, a ne praksom, već o svemu od razigrane autorske publicistike do klasičnih, debelih autobiografija.

MMA literatura doživjela je svoju eksploziju usporedo s dominacijom rock and roll literature. U zadnje dvije do tri godine svjedoci smo toga da svaki drugi frontmen, bend ili solo izvođač izlazi na tržište sa svojom knjigom, kao da je ljudima danas više do čitanja o glazbi nego glazbe same, ali kada je MMA u pitanju, čini se da je nova vojska fanova novog sporta spremna za oboje: i teoriju i praksu, i čitanje o životu boraca i gledanje njegovih borbi. Utoliko MMA literatura prolazi kroz svoju zlatnu fazu, a MMA-om postaje savršeno zaokruženi proizvod, paket unutar kojeg se literatura ravnopravno nosi sa svime od PPV spektakala do reality showova i modnih magazina.

Onako kako su fajteri postajali superzvijezde, tako su i njihove knjige postale supertražene: s jedne strane, tržište je zatrpano naslovima koji objašnjavaju povijest discipline ('Total MMA: Inside Ultimate Fighting', 'The MMA Encyclopedia', 'No Holds Barred...') i karijere ključnih igrača njezinog razvoja ('The Gracie Way: An Illustrated History of the World's Greatest Martial Arts Family'), a s druge, poplavile su nas (auto)biografije ikona kao što su Matt Hughes ('Made In America: The Most Dominant Champion in UFC History'), BJ Penn (njegovu autobiografiju 'Why I Fight; The Belt is Just an Accessory' Dana White je opisao kao '90 posto laži'), Tito Ortiz ('This is Gonna Hurt:The Life of a Mixed Martial Arts Champion'), Chuck Liddell ('Iceman: My Fighting Life'), Randy Couture ('Becoming the Natural: My Life In and Out of the Cage')...

Prije nego je stekao titulu kralja MMA Twittera, negdje na vrhuncu slave dosegnute kombinacijom srčanog mlaćenja i šarmantnog humora, Forrest Griffin objavio je čak dvije knjige pozivajući se na adute potonjeg – 'Got Fight? The 50 Zen Principles of Hand-to-Face Combat', zajebantski 'manifest' u stilu klasika Suna Tzua i Bruce Leeja, a uslijedila je i 'Be Ready When The Sh*t Goes Down: A Survival Guide to the Apocalypse', duhoviti savjetnik za preživljavanje masovnih katastrofa, čiji je prihod na kraju otišao u humanitarne svrhe. Forrest je tako dokazao da MMA knjige ne moraju nužno biti ekstenzija tržišnog modela – OK, one su i u ovom slučaju dio gradnje borca kao brenda, ali nisu primarno namijenjene ekstenziji bankovnog računa, već su pisane zato što je autor odlučio da ima nešto za reći drugim alatima, izvan komunikacije 'pantomimom' svojih udova. I da to može reći s prstima na tastaturi, loveći riječi kao Mr. Miyagi muhe sa štapićima za jelo.

Prošla je godina bila posebno produktivna za MMA literaturu pa su tako svoje knjige objavili odnedavno umirovljeni UFC-jev teškaš Brock Lesnar ('Death Clutch: My Story of Determination, Domination and Surival') i ponovo aktivni teškaš među UFC-jevim sucima, legendarni Big John McCarthy ('Let's Get It On!: The Making of MMA and Its Ultimate referee), a UFC je izbacio i svoju luksuznu enciklopediju, povijest i triviju kroz fotke; izišla je čak i ukoričena biografija Dane Whitea ('Dana White: King of MMA'), koju je servirajući privatnu intimu i prljavštine UFC-jevog predsjednika objavila njegova vlastita – majka!

Samo prestanite fajtere i fanove nazivati nepismenim i agresivnim primitivcima. Da ne bi ti nepismeni i agresivni primitivci zgrabili tvrdo ukoričeno izdanje pa vam hrbatom sasuli zube u grlo.

U svibnju ove godine očekuje nas dolazak novog potencijalnog bestselera, knjige 'The Laws of the Ring: How Passion Runs the World' Urijaha Fabera, a koja se najavljuje kao kombinacija 'mudrosti 'The 48 Laws of Power' Roberta Greenea, istočne filozofije klasika Suna Tzua 'The Art of War' i humora 'Got Fight?' Forresta Griffina.'

Pa ako ste jedan od onih koji se više vide u fotelji s knjigom, nego na strunjači sa znojem, ili jednostavno volite oboje – znoj sušiti literaturom – fenomen MMA-a na papiru ispunit će sve vaše želje. Dobro, barem dio njih. Samo prestanite fajtere i fanove nazivati nepismenim i agresivnim primitivcima. Da ne bi ti nepismeni i agresivni primitivci zgrabili tvrdo ukoričeno izdanje pa vam hrbatom sasuli zube u grlo.

SVE KOLUMNE VELIMIRA GRGIĆA MOŽETE VIDJETI OVDJE

RASPRAVA