Mario Stanić - Spas u zadnji čas!

Mario Stanić - Spas u zadnji čas!
autor: Mario Stanić14.03.2012Kolumne foto: shutterstock
Nisam se puno mučio, iznenada, onako iz čista mira došla mi je ideja kako bi zapravo trebala izgledati prva Hrvatska nogometna liga. Rješenje za spas HN lige ipak postoji, ali o tome malo kasnije. Otkako je Hrvatska nogometna liga počela (dvadesetak zadnjih godina) mi još uvijek ne znamo koji model i koliko klubova bi trebalo biti aktera ili čimbenika te iste lige. Ne znamo ni kako većina klubova preživljava, ne znamo ni koliko dugo igrači ne primaju plaće, kako će ti isti igrači platiti državi sve doprinose, ne znamo trenutno hoće li se liga završiti, a ono što najmanje znamo je: koliko i koji klubovi druge HNL ispunjavaju sve uvjete za ulazak u društvo najboljih.

Rođen 10.4.1972. u olimpijskom gradu, a stil skijanja ralica. Najviše evoluirao u ishrani i zanimanju. Od ćevapa dogurao do sushija i od ex nogometaša do kolumniste ( do kad ne znam). Volim sve što vole mladi! (do kad ne znam).
Ako vratimo film pola godine unazad, pred početak ove sezone, morali bi ste se sjetiti jedne momčadi koja je postala prva žrtva strogih pravila birokracije HN lige. Radnik iz Velike Gorice je prošle godine trebao ući ali navodno nije zadovoljio sve uvjete ove eminentne lige. Da vas podsjetim da je Radnik bio prvak druge lige, znači najbolja momčad u toj takozvanoj drugoj ligi. Opet vas podsjećam da se druga liga igra sa jednim ciljem. Taj cilj se zove: ulazak u prvu ligu... To je bio san igrača, stručnog stožera i navijača Radnika. Oni su svoj san i ostvarili na terenu, znači tamo gdje treba dokazali su da su najbolji. Osvojili su najviše bodova i trebali su biti akteri ove tekuće takmičarske godine... Ali iz nekih razloga NISU.

Po raznim medijima se provlačilo da je problem bio u licenci. Stroga pravila kažu da morate imati reflektore ako želite igrati hrvatski nogometni NBA. Nema reflektora - nema ni prve lige. Tko im je kriv pitate se? Pa morali su oni znati da kod nas RADNIK uvijek najviše najebe, najmanje odlučuje i zadnji sazna. Kako ih je to trener pripremao i koja mu je to taktika. On ih je morao upozoriti na težinu koje nosi ime njihovog kluba. Čuj Radnik i još u prvoj ligi. Pa zamislite samo tu sramotu da recimo Radnik pobjedi Građanski pardon Dinamo, ili da recimo Radnik iznenadi Hajduka na užarenom Poljudu...

Tko bi od te sramote mogao ostati, koga to još može Radnik pobijediti. U nogometu se nikad ne zna, mudro su prosudili moćnici Hrvatskog nogometa, bolje spriječiti nego liječiti i tako Radnik osta kratkih rukava… Žalio se jadni Radnik, molio je jadni Radnik, uzeli su oni i odvjetnike, davali izjave, bili po medijima, nadali se i nadali se sve dok nije počelo prvenstvo. Bili su oni spremni i sami financirati gradnju spornih reflektora kad su vidjeli da je vrag odnio šalu ali uzalud. Zakoni i birokracija su neumoljivi. Nema reflektora, nema prve lige....! 
 
      Neoprostiv nedostatak reflektora                                                    foto: Ex13/Creative Commons

Međutim, prava istina je da su se veliki klubovi od silnog straha usrali i nisu smjeli igrati bez reflektora protiv moćnog RADNIKA. To je naravno moje skromno mišljenje. Prosudite sami, ali meni je Radnik favorit na prirodnom svijetlu. Legenda kaže da nisu izgubili niti bod kad je grijalo sunce. Znali su izgubiti kad je bilo tmurno, oblačno ili kad kiša pada, ali na sunčanim terenima još nitko im nije uzeo niti bod. Vidite da je bio opravdan strah moćnika Hrvatskog nogometa.

Pa morali su oni znati da kod nas RADNIK uvijek najviše najebe, najmanje odlučuje i zadnji sazna

Strah je zagospodario i ovih dana u našoj prvoj ligi. Upitno je prvenstvo vrište po novinama, ne zna se sudbina Varteksa, Šibenika, Karlovca i još nekih klubova. Ne zna se ništa ni o RADNIKU, ali koga briga za to...! Koga briga što su igrači Radnika ostali uskraćeni za njihov san, koga briga što je njihova karijera prekinuta na najgori mogući način, što im nije data šansa da odmjere snage u elitnom društvu. Koga briga sto im nije dozvoljeno sportsko razvijanje. To je samo jedan obični RADNIK. On kao takav ne zaslužuje veliku pažnju...

Da postoji fair play onda bi naša dva najveća kluba trebala stati u obranu dostojanstva NK Radnika i braniti interese kluba koji je zaslužio biti u prvoj ligi. Kažem da postoji više svijesti i fair play onda ne bi ova takmičarska godina ni krenula bez učešća NK Radnika. Znam samo da su igrači Radnika strahovito mnogo propatili i da su zaboravljeni. Ja osobno ih puno pozdravljam i ujedno im čestitam sto su bas oni osvojili prvenstvo u sezoni 2011-2012. Prve Hrvatske nog. Lige. Ako je Rijeka osvojila 6 bodova protiv klubova (Karlovac i Varteks), a nisu igrali, onda je i Radnik osvojio sve bodove . Nisu oni krivi što ih drugi izbjegavaju. Prvenstvo u ovoj sezoni bez NK Radnika nije regularno i tko god ga osvoji nije pravi prvak. Može biti viceprvak, ali prvak nije sigurno. Zna se tko su prvaci. To su igrači Radnika i točka! (Naravno za mene)

Zato ja pametan kakav jesam predlažem uzbudljiviju ligu, puno posjećeniju, napetiju, koja ce privući i sponzore. Ta super liga bi bila liga dva kluba. NK Dinamo i NK Hajduk

Dosad su ligu osvajali većinom Dinamo ili Hajduk. Jednom je to uspjelo Zagrebu i tu priča prestaje. Strašno uzbudljivo i napeto - do samog kraja neizvjesno. Zato ja pametan kakav jesam predlažem uzbudljiviju ligu, puno posjećeniju, napetiju, koja ce privući i sponzore. Ta super liga bi bila liga dva kluba. NK Dinamo i NK Hajduk.... Svašta smo čuli. Liga 16, liga 12, liga 8, nekakav play off, ali ovakvu genijalnu ideju još nitko nije predložio. Kao prvo, Maksimir i Poljud bi bili dobrano popunjeni. Atmosfera na stadionima bi opet bila vrela. Kvaliteta lige bila bi puno veća a konkurencija žešća. Sponzori i televizije bi se tukle za svoj dio kolača. Navijači i igrači bi opet osjetili adrenalin u krvi. Živjelo bi se opet za nogomet. Jednostavno, sve bi profunkcioniralo. Siguran sam da ni plaće ne bi kasnile. Igrači bi se puno lakše prodavali a imali bi i kontinuitet teških utakmica. Izbornik bi imao bolji uvid u formu tih istih igrača. Sto se tiče prvaka, tu priznajem da se ne bi ništa promijenilo. Možda bi Hajduk uspio osvojiti koju titulu više ali čisto sumnjam. Zato ne odbacujte ovu ideju u samom startu iako ona na prvi pogled izgleda idiotska, baš kao i njen autor.

Razmislite malo što se dobiva, a što gubi. Ja sam već u prethodnim redcima naveo pozitivne stvari super lige dva. Na vama je da nađete negativnosti , iznenadit ćete se kad budete stavili na vagu plus i minus... Što se tiče rasporeda utakmica (domaći/gosti) to je barem lako. Jesenji dio se igra recimo u Splitu i to svih 12 tekmi. Svake nedjelje u 4 sata popodne sudac daje znak početka derbija dva najveća hrvatska kluba. Na proljeće Hajduk dolazi u Zagreb i tu ostaje tri puna mjeseca. Igraju proljetni dio, opet 12 utakmica i tko ostvari više pobjeda iz 24 tekme taj je prvak Hrvatske nogometne super lige dva. Jednostavnije od ovoga modela ne može biti.


Virtualna Hrvatska nogometna super liga dva

Što se tiče Hrvatskog kupa moram reći da tu ne bi ništa mijenjao, imali bi pravo igrati svi klubovi kao i do sada. Znači da podvučemo ono najbitnije. Veliki klubovi - Hajduk i Dinamo bi bili puno zadovoljniji, a takozvani mali klubovi bi bili nezadovoljni kao i do sad. Kad u dosadašnjih dvadeset godina nisu uspjeli biti prvaci, neće ni u sljedećih dvadeset. Dotle će se Hajduk i Dinamo iscrpiti ili će im dosaditi, svejedno je. Mi ćemo biti debelo u Europskoj uniji, doći će svježi kapital, velika većina klubova će se ugasiti, neki će se privatizirati i strpljivo čekati svoju šansu za ulazak u super ligu dva. Ako ništa, jasno ćemo znati model lige, raspored i ono najvažnije da nitko ne ispada iz prve lige narednih dvadeset godina... Budalaština, Naučna fantastika, Crni humor ili Realnost - procijenite sami! Ja vas samo upozoravam da su dosada prolazile i gluplje ideje od ove moje, samo su vam bile ljepše servirane i medijski popraćene...!
RASPRAVA