Ne laje pas zbog sela, nego zbog sebe

Ne laje pas zbog sela, nego zbog sebe
autor: Zoran Čutura28.02.2012Kolumne foto: Pavel Shchegolev / Shutterstock.com
Poprilično sam se iznenadio kad sam vidio da su novine posljednjih dana pune košarke. Jasno, trebalo se dogoditi nešto skandalozno kako bi taj sport uzeo mjesto koje mu je nekad pripadalo, a koje su u međuvremenu uzeli sportovi koji su iskočili kao prioritet. E, sad, skandalozno... Problem je u tome što se skandaloznim smatra suđenje na utakmici Cibone i Partizana; kao, domaći su oštećeni, izgubili su, pa je sad pravo vrijeme da se preispita sustav vrijednosti kompletne regionalne lige. Hura, navalimo! Pa navaljuju i oni koji, siroti, ama baš ništa ne znaju – niti znaju ljude, niti odnose, niti prate košarku, niti regionalnu ligu. I sva svoja znanja i saznanja crpe iz onoga što im netko drugi kaže, a sve za potrebe dnevnog novinarstva. Sutra ili preksutra sve će opet biti po starom.
Zoran Čutura - otac, muž, bivši košarkaš, zvanjem ekonomist, zanimanjem novinar (zar već?) petnaest godina, dvadeset godina stariji i dvadeset kila teži u odnosu na optimalno stanje organizma, razlikuje graševinu od chardonnaya i plavac od frankovke, špara od salpe i špek od pancete

U pravilu volim pojave stavljati u širi kontekst, pa ću to pokušati učiniti i ovom prilikom. Zapravo, kao prvo i osnovno – suđenje na jednoj utakmici uopće nije razlog da se stvaraju neke drame, kuju teorije zavjere, i prozivaju ljudi za koje je došlo vrijeme da se prozivaju jer im društvena i politička klima trenutno ne odgovara. Vidio sam i puno gorih suđenja od onog subotnjeg, osjetio sam ga kao igrač ili vidio kao novinar, i takva su suđenja izazvala puno veće i dramatičnije posljedice od posljedica kakve će Cibona osjetiti zbog gubitka te utakmice s Partizanom. Sve u rok službe, nekad dobiješ, nekad izgubiš, nekad je suđenje dobro, nekad je suđenje loše. A red je prisjetiti se riječi Ante Kostelića, koji je kazao 'jebeš sport u kojem suci odlučuju pobjednika'. Nije da se apriori slažem sa svime što je izgovorio otkako novinari u stopu prate i njega i njegovu obitelj, bilo je tu i puno notornih bedastoća, ali ovo je rečeno baš onako – svjetski. Takva su, jebeš ga, pravila službe. Barem u košarci.

Regionalna liga je osnovana prije jedanaest godina, i to kao 'privatna, tržišna i interesna liga', i to nitko nikada nije skrivao. Štoviše, bili su to argumenti kojima se puk trebao uvjeriti da će liga dobro funkcionirati u surovom kapitalizmu. Ujedno su osnivači lige uletjeli u pravi trenutak, kod sukoba Fibe i Uleba na europskoj razini, sukoba u kojem je Uleb s vremenom odnio pobjedu tehničkim nokautom. Prije tih jedanaest godina nije bilo nikakve kritične opozicijske mase koja bi spriječila osnivanje regionalne lige i pokušala nešto ozbiljnije učiniti na isključivo domaćem planu. Vrijeme je pokazalo kako je uvijek bolje spriječiti nego liječiti, sad je kasno za prizivanje nekakvih reverzibilnih procesa. Tada davno moglo se i trebalo ozbiljno razmisliti o poboljšanju domaćih natjecanja kroz kakvu 'ligu osam', s koncentracijom kapitala i kvalitete. Sad je i za tako nešto kasno, onda se i moglo naći osam ozbiljnih klubova, danas ih jednostavno nema, niti će ih u skoroj budućnosti biti. Prema tome, regionalna liga je sadašnjost i budućnost košarke, alternative za nju nema. To što liga ima puno mana, i to užasno velikih mana, bojim se da je apsolutno nerelevantno.

 
Sada se buni Cibona, bunili su se i ostali, pa od tih buna nije bilo ničega. Niti može biti ičega. 'Privatni, tržišni i interesni' odnosi su toliko čvrsto ukorijenjeni, treba se zadovoljiti toliko strana i održati fini balans između nacionalnog, ekonomskog i rezultatskog aspekta, da tu neće biti nikakvih bitnih promjena. Što ste htjeli – to i imate. Kuknjava je prolazna, u sportu je uvijek netko zbog nečega kukao, i to oni koji su gubili. Nitko nikad nije čuo pobjednika neke utakmice da nariče nad svojom zlehudom sudbinom. Protagonisti su sami naglavačke uletjeli u regionalni projekt, znajući sve moguće posljedice. A ako nisu znali i ostali su zatečenima – to je isključivo njihov problem.

Posljedice osnivanja regionalne lige na našu košarku su onakve kakve ostavlja parni valjak kad prijeđe preko livade s cvijećem

Vjerujte, tijekom proteklih jedanaest godina pokušao sam razmišljati korak unaprijed kako bih predvidio što će se događati i što se može događati, ali oni koji ligu vode uvijek su ispred mene. I to ne za korak, nego za dva... Siguran sam da se uoči svake sezone napravi križaljka u kojoj se unaprijed zna tko što može i smije napraviti, i to s varijantama a, b i c. U tu križaljku nikako ne mogu proniknuti, jer sadrži toliko nepoznanica da to prelazi moje mogućnosti shvaćanja. Od toga kojeg igrača treba prodati na europskom tržištu, pa mu treba 'natući' statistike, do toga koji će klubovi ući u koje europsko natjecanje. Sudačka organizacija je toliko jaka i dobro organizirana da se preko nje može držati kontrola rezultata. Tko je kriv trenerima ili igračima što nemaju svoje organizacije ustrojene kao sudačka, pa da se suprotstave silama mraka, ako suce smatraju silama mraka?! Jedan od problema lige je to što klubovi koji u njoj sudjeluju ne dijele medijski prostor. Mi u Hrvatskoj nemamo pojma što se dogodilo na utakmicama u Kragujevcu, Podgorici ili Širokom. Pa niti u Ljubljani, finale prošlog izdanja lige igrano je između Olimpije i Partizana u Stožicama, i na toj je utakmici prema dosta izvora Olimpija drastično oštećena. Tko je ovdje uopće gledao tu utakmicu? Tko je o njoj išta napisao? I koga u Hrvatskoj uopće zanima finale regionalne lige između Olimpije i Partizana? A ulog je bio puno veći nego na subotnjoj tekmi... Ja za takvo što mogu naći samo jednu odgovarajuću riječ – licemjerje.


Ne laje pas zbog sela, nego zbog sebe, to je stara i vrlo točna izreka. Nitko iz Cibone nije našao za shodno izaći u javnost s riječima protiv lige i njenog vodstva nakon što je Zvezda oštećena u utakmici protiv Cedevite igranoj u Domu sportova do te mjere da se u jednom trenutku trener Zvezde Pešić bacio na leđa u očaju. Pa je isključen... Pazite, Svetislav Pešić je trener koji ima više relevantnih trofeja od svih hrvatskih trenera, igrača i funkcionera angažiranih u regionalnoj ligi – zajedno. Pa ipak je reakcija na njegovo bacanje na leđa primarno bio podsmijeh, a o ustrojstvu lige nitko nije ni razmišljao dok je ležao poput kakvog predimenzioniranog kukca. Kako pas laje zbog sebe, to pod Tornjem nalaze za shodno kukati nad suđenjem zbog svog (ne)ulaska u iduće izdanje Eurocupa i zbog suđenja na utakmicama koje im slijede, a ne zbog toga što misle da će se njihovom kuknjavom išta u regionalnoj ligi promijeniti i da će ispraviti krive Drine i nepravde koje traju jedanaest godina. I to je njihovo apsolutno pravo, nemam ništa protiv takvih metoda. Nisu ni prvi ni zadnji koji ih primjenjuju. Samo mislim da bi oni manje upućeni trebali razumjeti  što se događa, i zbog toga pokušavam to objasniti na svoj način. Samo to je smisao ovog teksta, i ništa drugo. Svoje pisanje protiv regionalne lige odradio sam odavno, i više se ne namjeravam na to vraćati. Liga je puno napredovala od osnutka, sjajna je ako se na nju gleda kao na izdvojen i samostalan sustav. Posljedice njenog osnivanja na našu košarku su onakve kakve ostavlja parni valjak kad prijeđe preko livade s cvijećem, ali nije potrebna nikakva naročita pamet da se takvo što ustanovi post festum – to je trebalo predvidjeti. Kao što čovjek ne može biti 'malo mrtav', a žena 'malo trudna', tako ni klub ne može biti 'malo protiv regionalne lige'. Ili si unutra, i prihvaćaš pravila, ili si vani. A Cibona je debelo unutra, čak još nisu platili ni 'wild card' koji su dobili za ovu sezonu.

SVE ČLANKE ZORANA ČUTURE PROČITAJTE OVDJE
RASPRAVA