Kentucky je veliki favorit, ali favoriti ne pobjeđuju uvijek

Kentucky je veliki favorit, ali favoriti ne pobjeđuju uvijek
autor: Zoran Čutura13.03.2012Riječ, dvije o... foto: shutterstock
Ostajemo kod američke sveučilišne košarke, iako sam svjestan opasnosti da budem a) dosadan i b) nerazumljiv. No, nekako mi se čini da je taj završni NCAA turnir najzanimljiviji košarkaški događaj, ili serija događaja, na planetarnoj razini u travnju. Da, nažalost se sve to u Hrvatskoj prati šturo ili nikako, medijski prioriteti su drugačiji što se tiče sporta, ali barem mogu iskoristiti slobodu koju imam na 'igralištu' da plasiram ono što je važno po mojim osobnim kriterijima. Kvragu, ipak ta studentska košarka vodi prema NBA, vrlo popularnoj i praćenoj ligi (i) u Hrvatskoj, neki je njen prequel, mlade košarkaške zvijezde od nekuda dolaze u taj NBA, netko ih je trenirao i napravio igračima, negdje su igrali, nekako su došli na prag zarađivanja pustih milijuna.

Zoran Čutura - otac, muž, bivši košarkaš, zvanjem ekonomist, zanimanjem novinar (zar već?) petnaest godina, dvadeset godina stariji i dvadeset kila teži u odnosu na optimalno stanje organizma, razlikuje graševinu od chardonnaya i plavac od frankovke, špara od salpe i špek od pancete
Dakle, nastavljajući kontinuitet onoga što sam dotaknuo u prethodnim tekstovima, u nedjelju (koja je znana i kao 'selection sunday') su završeni svi konferencijski turniri, a famozna komisija je podijelila preostale pozivnice i uloge nositelja. Da ne bih previše drvio detaljima, ovdje je adresa na kojoj je kostur turnira. Tko voli, nek' izvoli, tko želi sam ispuniti svoj kostur – može, tko se želi kladiti, u skladu sa svijetlim tradicijama, samo naprijed. Šezdeset i osam momčadi, četiri regije, i tri tjedna detaljno isplaniranog kaosa samo čekaju na početak, na otpuštanje uzice, uz oslobađanje ogromnih količina emocija i energije.

Na meni je da skrenem pozornost na nekoliko detalja uoči početka samog turnira. Posljednja škola koja je na turnir upala jest St. Bonaventure, dečki su pobjedom nad Xavierom osvojili Atlantic 10 turnir, i time su zatvorili vrata za Drexel, Oral Roberts, Seton Hall, Miami (Florida), Mississippi State i Nevadu. Komisija bi glasanjem odredila posljednjeg učesnika završnog turnira da je Xavier pobijedio. Ali nije... Prema riječima glasnogovornika komisije, konsenzusom su određeni nositelji regija, iliti pretpostavljeni učesnici Final Foura. To su Kentucky, Syracuse, North Carolina i Michigan State, sve košarkaški super-teškaši, sve dobro nam poznata imena, i za njih neće vrijediti pravilo 'važno je sudjelovati', kao za veći dio tih šezdeset i osam škola. Kao jasan i prvi favorit se izdvaja Kentucky, kombinacija talenta, odlične obrane i podcijenjenog napada, podcijenjenog samo iz jednog razloga – jer svi govore o njihovoj obrani. Iznenađujući poraz od Vanderbilta u finalu turnira matične im SEC konferencije nimalo ne mijenja tu percepciju, samo pokazuje da su svi ranjivi, i da favoriti ne pobjeđuju uvijek. John Calipari kao trener nema zadatak osvajati titule, njegov je osnovni zadatak držati stalnu tenziju, i uvjerenje da je Kentucky u utrci za titulom. I to mu apsolutno uspijeva. S ludom, doslovce ludom, navijačkom bazom i jako mladom momčadi, samoubojstvo bi bilo postavljati ikakve rezultatske pritiske. Ali, u Kentuckyju već dugo nisu imali ovakav skup talenata, i već mogu zamisliti rezanje mrežica u New Orleansu. I navijači i igrači. Ako ne uzmu titulu, bit će mnogo razočaranih. I opet će se pojaviti stare teze, 'Calipari je majstor regrutiranja, ali nije majstor treniranja', 'Calipari priprema igrače za NBA, a ne za osvajanje naslova'. No, odgovorni ljudi iz atletskog programa škole zadovoljno će trljati ruke bez obzira na sve – majstor je još jednu sezonu izvukao na najbolji mogući način.



North Carolina je u najmanju ruku 'tu negdje', najveći problem im je ozljeda ruke Johna Hensona, vjerojatno jedinog igrača koji može parirati Anthonyju Davisu s Kentuckyja. Zbog ozljede je propustio dvije utakmice ACC turnira, zbog te je ozljede North Carolina i izgubila u finalu ACC turnira od Floride State, škole poznate po velikoj tradiciji 'footballa', i nikad do sad osvajača konferencijske titule u košarci. Male dodatne digresija – u momčadi Florida Statea je i Litavac Deividas Dulkys, dečko za kojeg ćemo vrlo brzo čuti na međunarodnoj sceni. Za fotke je pozirao s litavskom zastavom... A Florida State je u konferencijskom polufinalu pobijedila i Duke, u dva dana su 'pošamarali' najopjevanije košarkaške programe u konferenciji. Michigan State ima neočekivano uspješnu sezonu, pred početak nisu bili u 'top 25'. Tom Izzo je napravio novo malo čudo svojim standardnim načinom – obranom i skakačkom dominacijom (Goran Suton iz Cibone njegov je igrač). Za njih je bitno da ostanu relaksirani, i da ne polete previsoko, jer bi u tom slučaju mogli naletjeti na neku neočekivanu minu. Syracuse bi za Final Four trebala prevladati dvije ozbiljne mane, trebali bi popraviti obrambeni skok, i šut izvana.

Kvragu, ipak ta studentska košarka vodi prema NBA, mlade košarkaške zvijezde od nekuda dolaze u taj NBA, netko ih je trenirao i napravio igračima

I tu već počinje preklapanje s drugim redom favorita, Ohio Stateom, koji ima Jarreda Sullingera, dečka koji je već mogao biti u NBA da je želio izaći na draft 2011., Dukeom, Kansasom, Missourijem, i ostalima.

Kako je traženje 'Pepeljuge', a Pepeljugom se smatraju male škole s dobrim košarkaškim programima i dobrim momčadima koje mogu iznenaditi velike, omiljena zabava onih koji prate NCAA turnir, i tu ćemo navesti nekoliko imena. Recimo, Creighton ima krilo Douga McDermotta, a on bi imao velike šanse postati igrač sezone da je u momčadi neke od velikih škola, pa time ima i priliku za dobitak protiv bilo koga kad McDermott ima svoju večer. Murray State ima bekčića Isaiaha Canaana, koji ubacuje dvadesetak poena uz pedesetak posto šuta s perimetra. To su sjajne brojke za sveučilišnu košarku. Ne zaboravimo da je razlika između 18 i 22 godine, razlika između 'freshmana' i 'seniora', ogromna – prvenstveno u iskustvu. S manjih škola se u pravilu kasnije i teže odlazi u NBA, pa time manje škole češće zadržavaju igrače, i imaju više vremena graditi iskusnije momčadi. Nemaju skup ekstra mladih i ekstra talentiranih igrača, nego imaju momčad. Eto, u toj su kategoriji Creighton i Murray State. A kao potencijalne Pepeljuge možemo im dodati još Long Beach State i South Dakota State.



Pa kad već petljam oko imena, skrenut ću pozornost na ona koja bi se mogla u NBA naći već iduće sezone, a iduća tri tjedna će biti veliki test za njih. Bez obzira na to što su sve analize predstojećeg drafta pod velikim utjecajem menadžerskih agencija, u jednoj se procjeni svi slažu: prvi izbor bit će centar Anthony Davis s Kentuckyja. Već sam spomenuo i Jarreda Sullingera s Ohio Statea, a među prvih deset bi mogli/trebali biti i Andre Drummond (Connecticut), Harrison Barnes (North Carolina), Jeremy Lamb (Connecticut), Arnett Moultrie (Mississippi State, oni nisu ušli u završni turnir), Austin Rivers, sin trenera Celticsa Doca Riversa (Duke), Bradley Beal (Florida), Thomas Robinson (Kansas) i Michael Kidd-Gilchrist (Kentucky). Među ovim momcima nema ni jednog bijelca, tek toliko da se zna kome 'pripada' košarka... I na kraju moram odati priznanje čitateljima koji su stigli do kraja teksta, borba s nepoznatim imenima i situacijama uvijek je teška, i zahtijeva povećanu dozu koncentracije. Čestitam i do čitanja.

SVE ČLANKE ZORANA ČUTURE PROČITAJTE OVDJE

RASPRAVA